14.09.2009.

Odlazis....

Bjezis..bez pozdrava
iza sebe ostavljajuci..
prasinu ....punu uspomena i
more neizrecenih rijeci..
Uzaludno je, cini se...
zivjeti za nasa vremena....

Sad dok sedim i ovo pisem,
dok tuzno gledam i
u bolu disem,
dok me tvoj bjeg boli,
sjeti se da postojim i
da te jos uvjek
najvise na svjetu VOLIM!!!

Nikakvi snovi vise..
ne obilaze dane i noci.
Prazan list ..papira,
pero bez mastila,
pustos...

Srce je izgubilo...svoj dom
a ja utociste i osjecaje.
Nekad sam mogla....
ozivjeti secanja...
a sada...

pred sobom vidim..rusevine.
Zaboravljena sam .. kao klupko...
bacano..
cas ovamo,
cas onamo
A srce i dalje kuca…..

Naslanjam lice
na zamagljeno prozorsko staklo..
Hladnoca ponekad tako prija..
Daleko od tebe
u ogledalu svoje
vecnosti...

Tisina je zatvorila oci...
hladna noc nagriza..
Sjecam se ...
pisama tvojih..
iskidanih secanja...

Ostajem tu..
daleko bez tebe...
na obrisima lazne vjecnosti
I zelim ..
Da i ti osjetis na tren,
suzu u oku...
okus praznine i tupi bol u grudima........

Zasto?
Zar nisam dovoljno ranjena sta sam sve prosla?
Zasto hoces da mi rane krvare?
zasto hoces da me srce boli?
ono za tebe kuca i tebe VOLI !!!

Tezak uzdah iz grudi se ote'....
srce lupa... hoce da iskoci
suzne su oci i drhte ruke
tebi zelim sva dobra ovoga svjeta
i da nikad ne prodes kroz ovakve muke...